petak, 23. rujna 2011.

Lekcija 3

Evo mene lekcija je treća,al neznam brale jel glupost veca.
Konstruktivna dogadjanja, neoprezna gadjenja,
i sve ostale gluposti spadaju pod ova pohađanja.

I danas se probudim sa nekim stihom u glavi,
vjerojatno slusan pisme dok spavam.
pa mi se stih odma ujutro javi.
Pa nema veze lipo je sritan se probudit,
i uz kavu oko sebe svijet sudit.

Malo online malo offline skupi se stvari.
Onda mi se draga javi, kaze ona rucak pravi. Neka, neka,
znam da nije ka domaca peka, al opet ko bi reka.
Pa odma ogladnim, pa se pitam: "Stoj, di e rucak moj?".

Pa sta cu uvik gladan,
jadan,sam priko sebe padam,al slusaj zivot je moj kao tvoj.
Prica sa likovma kojih uopce nekuzim,
al ipak ih sluzim.
Jel nemos drugacije. Sta cu stavim sve na zajebanciju,salu
pa me nije briga za raju. Jel dosadno je radit istu svar svaki dan,
dodjem doma a na TV-u: "Djurdja daj Pan!"
Ma zajebi ako on moze pit,i ja cu u sebe prolit. i bit cu fit kao zemaljsi stit.

Pa neka, oce li me djava odnit. Takne li me nogon cu ga u rit,
pa ce vodu sa slamkom pit.
Ko me smi taktnit? Odma cu ga maknit, nece znat di je dok ga bog ne smiluje,
jel ja necu .
Za budale nemam emocija, bit cu s njima gori nego cia, jel drugacije nesmis
zabit ce ti ga straga, pa mos u bolnicu do vec sjebanoga vraga.

Ovo nije saga, nije neka izmisljena iluzija
ovo je ozbiljnije nego nuklearna fuzija.
Jedna kriva stvar i postaje teska radijacija, pa jedes govna kao africka nacija.
Nije se za smijat, vec za plakat i rigat. Budale triba lagano frigat.
Pa ce bit pametniji,zreliji i kolektivno opusteniji, nece radit sranja, imat ce vise znanja...

Nema komentara:

Objavi komentar