ponedjeljak, 23. travnja 2012.

Svi kuvaju nesto... Triba vrimena za vratit se...

Odavno sam prestao sa vezama... razlog je jednostavan... mlad sam, i zelim vise od zivota. I nekako mi se cinilo da bi me djevojka uvjek kocila u toj mladenackoj slobodi. trudim se ne ovisit o drugima, i ako zelim ic negdi, onda jebiga zelim ic, ako nitko nece, jebiga, ja idem.Sam,sam...

No, nakon nekog vrimena, uvati te neka zelja za necim drugim, i iako je u mene to bilo nekoliko dana, u zadnje vrime mi se to sve vise vraca. Pa pomislih: "dosta je cekanja, idemo vidit sta ima lipega na trzistu!".

Trziste je sasvin u redu sto se lipote tice, al to je najlaksi dio. Lipih cura se uvjek nadje, problem je u dokazivanju curama da ti nisi isti kao druga djubrad muska.

Prije kad si se upoznavao sa zenama, pocinjao bi od nule... Danas pocinjes iz minusa. Razlog? Zato sta cin te pogledaju misle kako in se obracas samo da bi ih povalija. Umjesto da se upoznas, prvo moras dokazat da nisi djubre. Nije jednostavno. Jel princeze su dobile nekakav ego, i digle su ljestvicu, a tu ljestvicu mogu samo dosec oni koji su konstantno iu igri.. A ironija je ta sta se takvih zene klone.... Ljudi kao ja sta su se klonili toga, nisu u stanju jos to uvatit sve i triba nam vrimena...
Smijesno ali istinito.

Druga stvar sta san primjetija jest da sve zene neso "kuvaju", ili "mute" sa nekima... mozda je to takvo vrime, ipak je prolice, i kao sve zivotinje, i one se spremaju za... pa znate vec sta...
Ocito cu morat i ja nesto mutit da budem IN, a uostalom, volim takve psiholoske igrice...

One cure sa kojima se moze raspraviti nesto, su uglavnom feministicki nastrojene, i ne toleriraju nista osim lijepih stvari i finih rijeci. Osobno volim uc u jednu lipu konstruktivnu diskusiju, i volim drzat svoju poziciju. Zene to nevole, one se odmah uvride, na bilo koju kontrodiktornost sa njihovim misljenjem. One su uvjek u pravu, i ako im pokusas dokazat drukcije, pojedes govno i ispadnes svinja. Sutra se zale da nemaju sa kime pricat...
Cista zenska logika...

Jedna dobra prijateljica, mi je dala dobar savjet sa kojim se u potpunosti slazem, a to je da triba vrimena za vratit se iz slobode u vezu.
Nisan navika da lizem dupe svakoj lipotici, i da dajem kompliment na svaku glupost koju kaze,vec sam navika da kazem ono sta je, pa makar bilo suprotno od nje. triba vrimena za to adaptiranje, i virujem da ce sve sist na svoje misto, i da cu do lita biti na staroj stazi, vatanja dobrih zena.
Do tada musko drustvo, i fuck frendice, i pomalo...
Nevaja stvarat pritisak od ljubavi, triba joj dat vrimena...

ponedjeljak, 16. travnja 2012.

Mladi na zabavama...

Svi smo bili nekad mladi i glupi. O tome nema diskusije, ali jebemu majku, nismo bili ovakvi kad smo izlazili kao ova generacija

Neki dan sam isao sa prijateljima popit jedno pice. Nismo imali nekih ludih ideja za zabavu, nego eto cisto da se nesto vrti, nesto popit, malo se nasmijat i kuci.

Osli smo u neki klub u koji cesto dolazimo, cisto iz razloga sta znamo vecinu konobara. :-D
Nasli smo jedan stol u kutu, i narucili pivo. Kada sam se okrenio i izvidio situaciju, primjetija san da u nasoj blizini nema covika koji je stariji od... pa recimo 20, ali dao bi i livo jaje ako je bilo ikoga priko 18.
Uglavno srednoskolska balavurdija. Nama nije smetalo, nismo bili zainteresirani za sarenje sa zenama. Tu smo radi alkohola, i dobrog ruganja, kojeg je bilo dosta.

Stvar koja mi je vjerojatno smetala najvise, jest jedan par( vjerojatno jesu, ali nebi se cudio da nisu) koji je plesao do mene i gurkao me konstantno. Inace nemam nista protiv toga, sve je to standardno, pogotovo u klubovima. Al ti su bili neumorni. Kako je stol blizu zida, taj dio je bio kluba je doslovno bio "makeout sector". Toliko zvaljenja, plazanja, lizanja, prcanaja na suvo uza zid nisan vidija ni na pornicima. Daj dva crnca i pusti sambu i imas jebenu "Brasil Carneval orgiju".
Al nemojte zaboravit da su to mladi ljudi od 17,18 godina.

Bilo mi je malo neugodno. Mladi ljudi se vole pokazat,  i bit cool, i jednostavno misle da je to uredu, iako neznam zasto ( da li ste ikad vidili igdje starije parove da to rade???????).
Koji malo senzualniji ples, ili poljubac je OK, i sasvim normalno, al ono je bilo cisti raspasoj.

Kasnije se vidilo di su junaci, kad su lagano poceli "padat". Tu je pocelo ruganje, bar za nas. Kad je udrija alkohol... hahahaha... Trazila se svaka stolica a kako smo mi imali dvije (na kojoj nitko nije sjedija), bija je dobar razlog za zajebavanje ljudi i gledanje njihove patnje.
-"Mozemo posudit stolicu?"
-" Ne! Zauzeto je!"
hahahahaha...Kasnije samo gledas kako nas mrko gledaju... I jos za na inat im nazdravis....
Bilo je lijepo i zanimljivo. A tek kad vidis one mlade cure koje su ima pola ure skakale po klubu, kako nemaju snage ni dignit glavu, i kako je svakoj u ruci casa vode.... JOOOOOJ
Pa kad i digne samo pitas:
- "Oces jos jedan Jeger curo?"
Samo se malo pomaknes cisto da se nebi ispovracala na pomisao jos jednog pica....

Ah mladi.... Nepresusan izvor ruganja u klubu...

utorak, 3. travnja 2012.

Shoping, muka po Mati...

Stvar je jednostavna, i vjerojatno genetska: Muskarci mrze shoping!
Nevolimo, iz nekog nepoznatog razloga.
Kao takav, mrzim promjene godisnjih doba, kada se triba opremit sa nekim stvarima. Tada pocinje patnja.
Inace vodim neku prijateljicu sa sobom, ili ako je moguce dvije da one uzivaju, a ja sa strane samo onako direktorski dajem zavrsnu potvrdu i vadim kesu.
Mislim da je taj nacin veoma dobar i ne zivciram se sa stvarima tipa di cu nac ovo, i kolko ce me to doci, i koja je moja velicina jel zene to same rijese.

Prosli put kad sam morao kupit rabatinke, ili ti ga traperice, nisam imao sa kime u kupovinu, pa sam nakon posla krenuo sam u tu avanturu. I bome bila je to avantura.

Osao sam u jedan od velikih Splitskih shoping centara i pokusao se sjetiti di san te stvari prije kupovao.
 Usao sam u prvi ducan, i nista pametnoga. u drugi sam gledao rabatinke kao tele u sarena vrata i nisan dobio onu iskru. Iz treceg sam izasao zato sta su rabatinke bile lijepo slozene, a meni se to nije dalo bucat. I tako dalje.
Usluga? Nema toga.... U niti jednom ducanu me nije ni pozdravilo ni pitalo da li tribam ista. Nije da je bila guzva u njima( cak sam bio u nekima sam), nego jednostavno, prodavacice nisu imale nekakve volje za dignit guzicu, ili pak uopce radit.... Ja onako ka mali Mujo stojim ispred traperica, i cekam... cekam... cekam... Nadajuci se da ce se neka smilovat i pitat jel tribam ista...jedna je pricala sa nekom poznanicom, druge dvije su cackale na mobitelu, treca je bila na face-u...Itd

Od mozda 5 ducana, u jednom me pozdravilo i niti jedan mi nije ponudio pomoc... Kako vrime ide tako san sve nervozniji bia, i doslo me da odem doma. No buduci da su mi stvarno tribale neke nove za neki put, odlucim se otic u jos samo jedan.

Bog je bio velikodusan, i vjerojatno i njemu bilo zao, pa mi je poslao jednu radnicu koja radi. Nakon nekoliko sekundi dosla je jedna i pitala sta mi treba. Samo san pogledao prema gori, i zahvalio.
U sljedecih 10 minuti prevrtio sam kolko san mogao, i uzea sta mi je tribalo. Kasnije san otkrija da san bio u najskupljem ducanu u cilom centru. To mi nije bilo cudno jel sam iskreno nesposoban nac nesto dobro a da je jeftino, za razliku od naprimjer zenskog drustva sta me uvede u bilo koji ducan, i bilo sta da izvade bude dobro (to je vjerojatno onaj zenski "touch"). Al iskreno me nije bilo briga. Ako je usluga dobra, platit cu kao sta je i normalno. 
Znam da nije lako prodavacima svaki dan bit fin i nasmijan i ljubazan i sve to, al mora imat neka minimalna granica koju se mora postovat.

BTW. sljedeci put kad sam isao sa prijateljicom, nije bilo ovakvih problema, sve su se javile, i bile fine, a kad su tile pomoc prijateljica ih je samo onako blago skartala, a ja u sebi:" Tuko jedna glupa, di si bila prosli put?". Vjerojatno je to jos jedna od onih zenskih stvari koje one rade... Ko ce ih znat...